Crkvu bl. Alojzija Stepinca u Novskoj od sada će krasiti novi križni put – dar gradova prijatelja Novske i Grada Novske ususret obilježavanju 65. obljetnice smrti blaženog kardinala. Četrnaest plitkih reljefa djelo su akademskog kipara Ilije Skočibušića, koji agresivnim rukopisom evocira najbolniji dio Novog zavjeta. Bijeli zidovi crkve u kontrastnom su odnosu s ovim novim dodatcima, čime se dobiva ritam svjetla i tame.

Muka Gospodnja zapis je o patnji, izdaji i nepravdi, a križni put kao sakralni motiv potencira te osjećaje lišavajući nas prikaza Uskrsnuća. Skočibušić ispravno promišlja ovaj ciklus te ostvaruje svoje reljefe u okrutnom metalu, ispreplićući dijagonale u nemilosrdan oblik bodljikave žice. Svaka postaja donosi novu kompoziciju likova i elemenata, ali sve dijele hladnu narav prikladnu tematici te opresivnu masu bezličnih pučana u pozadini. Lik samog Krista ostvaren je krutom igrom svjetla i sjene, bez aureole, čime je dodatno naglašena njegova vrlo zemaljska, tjelesna patnja.

Križni put kao koncept izvorno proizlazi iz pokušaja da se vjernicima približi Via Dolorosa, po predaji ulica kojom je Krist nosio križ do Golgote, a kojom se već stoljećima hodočasti kroz četrnaest postaja. Tih četrnaest postaja, odmah se nameće, pandan su postajama nama već poznatoga crkvenog križnog puta.

Postaje na sebi nose svoje nazive, ali također i grbove gradova prijatelja Novske. To su ujedno i jedini simboli na ovom križnom putu – autor izbjegava tradicijske motive poput Pilatovog pranja ruku, Kristove nerukotvorene slike na Veronikinom rupcu, Adamove lubanje podno križa, natpisa INRI, prikaz sv. Longina i vojnika koji se kockaju. Neopterećen pretjeranom simbolikom, Skočibušićev križni put vraća fokus na Krista, a uz blagoslov msgr. Ive Martinovića, ovaj će križni put postati još jedan suvremen i vrijedan dodatak crkvi koja trenutno sadrži i vitraje Đure Sedera te križ Šime Vulasa.

– Nikola Pažin, mag. pov. umj.